ADIPA provela multidisciplinarno istraživanje Velike Palagruže
Tekst: Roman Ozimec
Sl. 1. Palagruško otočje, foto G. Polić
U organizaciji ADIPA-e, u svibnju 2019. godine, od petka, 10.5 do četvrtka, 16.5, u razdoblju od 7 dana, stručni istraživački tim je istraživao glavni otok Palagruške otočne skupine – Veliku Palagružu. Multidisciplinarna ekipa brojala je 9 članova (abecednim redom): Damir Basara, Ivana Kušan, Marija Marguš, Neven Matočec, Darijan Ozimec, Roman Ozimec, Gordan Polić, Anja Rimac i Vedran Šegota. Prema specijalnostima, podijelili smo se u 4 osnovna istraživačka tima: Geomorfološko-speleološki, Botanički, Mikološki i Zoološki, ali smo se na terenu često i kombinirali u mini multidisciplinarne ekipe, posebno za neka specifične i zahtjevne ekosustave, kao što su špiljski i obalni, dok, nažalost, ekosustav mora ovim istraživanjem nije mogao biti obuhvaćen.
Sl. 2. Velika Palagruža, foto G. Polić
Palagruško otočje dio je gargansko-pelješke otočne skupine, koja povezuje Monte Gargano u Italiji i Pelješac u Hrvatskoj, ali ne pripada Dinaridima. Velika Palagruža površine oko 40 ha (1400x300m), uz najviši vrh na 103 m nadmorske visine, najsušniji je naš otok sa svega oko 270 mm padalina godišnje, pri čemu, za razliku od svih naših otoka, ima ljetopadnu, subtropsku vegetaciju, kao i neki južniji mediteranski otoci. Prisutni su brojni florni endemi: palagruški kupus (Brassica botteri), palagruška zečina (Centaurea friderici), palagruška preslica (Muscari speciosum), pučinski vranjemil (Limonium diomedeum), Vizianijevo ptičje mlijeko (Ornithogalum visianicum) te veliki broj vrsta koje su za Hrvatsku floru utvrđene samo ovdje. Otočje je danas zaštićeno kao dio EU Natura 2000 mreže i to u okviru čak 4 Natura područja: područje važno za očuvanja ptica – Pučinski otoci (HR1000039) te 3 područja važna za očuvanje vrsta i staništa: Palagruža (HR2000943), Palagruža-podmorje I (HR3000121) te otočić Galijula (N2K HR3000122).
Sl. 3. Pogled na greben Palagruže sa svjetionikom, foto G. Polić
Sukladno Planu, Ciljevi istraživanja su bili mnogostruki: geomorfološko rekognosciranje; speleološko istraživanje uz izradu topografskog nacrta za odabrane speleološke objekte; mikroklimatske izmjere; analiza prisutnih ekosustava, staništa i vegetacijskog pokrova; inventarizacija bioraznolikosti, prvenstveno biljaka, gljiva i životinja; uzorkovanje, obrada i pohrana potrebnih uzoraka te definiranje potencijalnih ugroza. Svakodnevno je vođen Dnevnik istraživanja te kontinuirano snimana opsežna foto i video dokumentacija.
Sl. 4. Vršni greben Palagruže, foto: R. Ozimec
Palagruža je zasigurno najzahtjevnije i najkompliciranije područje istraživanja u Hrvatskoj. Beskrajno je udaljena od svega, od najbližeg naseljenog otoka – Lastova (Skrivena luka) 64 km, od Komiže 77, od talijanskog kopna 52. Najbliži joj je talijanski otok Pianosa udaljen „tek“ 48 km. Palagruža, najusamljeniji arhipelag na pučini Adriatika – Jadranskog mora, pravi je hrvatski Galapagos. Stoga su rijetki istraživači imali priliku doći na otok, a kamoli organizirati sustavna istraživanja. U organizaciji nikad ne znate točno kad ćete nogom stupiti na otok, a još manje kad ćete ga napustiti, pa smo i mi zbog loših vremenskih uvjeta ostali dva dana dulje. Uz to, moramo se pohvaliti kako smo na Palagruži doživjeli čak dvije ozbiljne kiše, koje su na našem najsušnijem otoku doista rijetkost.
Sl. 5. Najviši vrh Palagruže sa svjetionikom, foto: R. Ozimec
Kroz istraživanje je utvrđeno 12 potencijalnih speleoloških objekata, od čega je 4 topografski snimljeno. Većinom se nalaze na obali ili u podmorju otoka, nastali abrazijskim djelovanjem morskih valova, ali je prisutna i Špilja ispod Jankotovog, koja se nalazi na oko 50m nadmorske visine, nastala na rasjedu trijaskih dolomita, korozijsko-erozijskim procesima. Uz dominantne i sveprisutne drvenaste mlječike (Euphorbia dendrioides), galebove klaukavce (Larus cachinnans), talijansku primorsku guštericu (Podarcis sicula campestris) i zmiju crnu poljaricu (Hierophis viridiflavus carbonarius (Bonaparte, 1833)), Palagruža ima vrlo specifičnu bioraznolikost flore, mikobiota i faune, koja upućuje na biogeografsku, pa i tektonsku povezanost s jonsko-egejskim otocima.
Sl. 6. Velo žalo, pristanišna luka i plaža Palagruže, foto: R. Ozimec
Kabinetska obrada podataka i materijala upravo traje, a sažeto možemo prikazati kako su za Palagružu utvrđeni prvi nalazi troglofilne i troglobiontne faune za otok, kao i brojne prethodno poznate endemične vrste, npr. garganski štipavac (Euscorpius garganicus Di Caporiacco, 1950), ali i neke još neopisane, nove za znanost. Nađene su vrste gljiva i biljaka nove za otok, a neke i za bioraznolikost Hrvatske. Neke grupe beskralježnjaka utvrđene su za Palagružu po prvi puta, npr. lažištipavci (Pseudoscorpiones), grizlice (Psocoptera), termiti (Termitoidae), žohari (Blattidae), pri čemu i neke vrlo rijetke za Hrvatsku, kao prelonošci (Embioptera). Stoga uskoro možemo očekivati i objavu pojedinih specijalističkih radova s novim podacima za Palagružu i znanost.
Sl. 7. Garganski štipavac (Euscorpius garganicus) pod UV svjetlom, foto: R. Ozimec
Sl. 7. Talijanska primorska gušterica (Podarcis sicula campestris), foto: R. Ozimec
Sl. 8. Čapljica voljak (Ixobrychus minutus), na palagruškom odmoru foto: R. Ozimec
Na kraju, želimo se zahvaliti našim palagruškim domaćinima, obitelji Žuvela s otoka Korčule, koji su odlična posada svjetionika i otoka te našem kapetanu Darku Zankiju, koji nas je sve istrpio s prevelikim zahtjevima i preteškom opremom, i s kojim smo dijelili duge sate plovidbe na Palagružu i natrag. O istraživanju je Bas napravio odlično predavanje, koje u kombinaciji s planiranim osvajanjem Palagruže kajakom možete pogledati pod: Damir Basara, Marko Kovač Putnik Lik: Palagruža, nedosanjani san, online predavanje 16.04.2020.,
