Tekst i fotografije: Roman Ozimec, Mag. sc. biol. & oecol., mag. ing. agr.
Krajem 2025. godine objavljen je znanstveni rad s opisom novog roda špiljske pipalice (Staphylinidae: Pselaphinae) s Biokova. U radu Biokovoamaurops, a new troglobitic genus of Amauropini (Coleoptera: Staphylinidae: Pselaphinae) from Biokovo Mt., Dalmatia opisan je rod Biokovoamaurops i vrsta Biokovoamaurops nyx Pavićević & Ozimec, 2025. Novi rod pripada plemenu (tribus) Amauropini iz kojeg je do sada bilo poznato 12 rodova s oko 150 opisanih vrsta s područja holarktika. Sve vrste su manje od 5 mm, uz samo 20-tak špiljskih vrsta, a njihova bioraznolikost se posebno ističe na području Dinarida.

Novi rod duljine je nešto preko 3 mm, potpuno bezbojan (depigmentiran) i bez očiju (anoftalan). Tijelo (Sl. 1.) je izduženo, sjajno, crvenkastosmeđe, glatko i prekriveno dugim uspravnim čekinjama. Glava je izdužena, oči potpuno atrofirane, a sljepoočnice izrazito zaobljene i sužene. Antene su relativno kratke, izrazito kraće od tijela. Elitre su izrazito izduljene, a noge duge i vitke. Naziv roda potječe od naziva planine Biokovo, a ekstenzija „amaurops“ povezana je s rodovima i taksonima koji pripadaju plemenu (tribus) Amauropini.
Vrsta duguje ime božici Nyx (gr. Νύξ), u grčkoj mitologiji božica noći, oca Kaosa te majka Etere i Hemere (Dana), koja prebiva u podzemnom svijetu u dubinama Tartara.
Novi rod Biokovoamaurops, uz rodove Seracamaurops i Troglamaurops, treći je troglobiontni rod Amauropina, pri čemu sva 3 pripadaju dinarskoj regiji. Dok prva dva roda pripadaju južnodinarskoj biogeografskoj regiji, Biokovoamaurops je pripadnik središnje dinarske, tzv. dalmatinske biogeografske regije (Sl. 2.) te je endem područja EU ekološke mreže Natura 2000 – Biokovo (HR5000030), Parka prirode Biokovo te Geoparka Biokovo-Imotska jezera.

Slika 2. Trenutno poznati areal 3 troglobiontna roda plemena Amauropini: Seracamaurops (crna linija), Troglamaurops (plava linija) i Biokovoamaurops (crvena linija)(orig.).
Višedesetljetnom odličnom suradnjom koju su ostvarili entomolog Dragan Pavićević i biospeleolog Roman Ozimec, opisano je čak 5 novih, endemičnih rodova špiljskih pipalica (Tab. 1) te preko 20 ostalih novih vrsta za znanost. Nažalost, prvi autor rada, nije dočekao objavu novog roda, kao ni finalizaciju nekih već započetih zajedničkih radova, u kojima smo planirali daljnje taksonomske obrade špiljskih pipalica te daljnje nove rodove. Slava mu!
| rb | Rod i vrsta | Rasprostranjenost |
| 1 | Pauperobythus globuliventris Nonveiller, Pavićević & Ozimec, 2002 | Istra |
| 2 | Grguria lolae Pavićević & Ozimec, 2012 | Otok Hvar |
| 3 | Velebythus turkalji Pavićević & Ozimec, 2012 | Velebit |
| 4 | Biokovobythus radici Pavićević & Ozimec, 2013 | Biokovo |
| 5 | Biokovoamaurops nyx Pavićević & Ozimec, 2025 | Biokovo |
Tablica 1. Popis novoopisanih endemičnih rodova špiljskih pipalica iz suradnje autora D. Pavićević i R. Ozimec.














