Pokrenuta inicijativa za sanaciju, valorizaciju i zaštitu Bizečke špilje u gradu Zagrebu
Napisao: Roman Ozimec, mag. sc. biol et oecol.
Bizečka špilja ili Žurenščak nalazi se na području jugozapadnog, okršenog dijela Medvednice, u okviru gradskog brdskog naselja Bizek, koje administrativno pripada gradu Zagrebu, odnosno zagrebačkoj gradskoj četvrti Podsused Vrapče. Na području Bizeka nalazi se poznati, danas napušteni kamenolom, koji se iznimno otvara zbog korištenja kamena za popravak Zagrebačke Katedrale, a ujedno se na ovom području nalaze najvrjednija nalazišta fosila na Medvednici.
Žurenščak je jednostavni horizontalni speleološki objekt, ukupne duljine 85 m i 16 m dubine, koji se oblikovao u litotamnijskom vapnencu. Sastoji se od jedne velike podzemne dvorane koja se pruža u smjeru sjever-jug te bočnog zapadnog kanala. Speleološki ju je istražio naš poznati speleolog Josip Poljak 1933. godine, a prvi je topografski snimio 15. srpnja 1944. i nacrtao ing. Ivo Baučić (Slika 1).
Slika 1. Topografski nacrt Bizečke špilje, autor I. Baučić (prema Ozimec i sur., 2009)
Špilja je bila predmet brojnih znanstvenih istraživanja u kojima su sudjelovali brojni naši poznati znanstvenici-istraživači. Prema objavljenom članku Speleološki objekti planinskih masiva SZ Hrvatske (Speleological objects of NW Croatia Mountains) (Ozimec & Šincek, 2011; https://hrcak.srce.hr/file/105606): U drugoj polovici 19. stoljeća u Bizečkoj špilji (Žurenščak) na Medvednici, špiljsku faunu sakupljaju zagrebački biolozi: Dragutin Hirc, Mijo Sabljar, Robert von Weingärtner i Viktor Stiller, a početkom 20. stoljeća Italo Hochetlinger i August Langhoffer, a za njima i brojni drugi. Na osnovi kornjaša koje je sakupio R. Weingärtner, bečki koleopterolog Albert Winkler opisao je 1912. godine medvedničkog slijepog trčka (Anophthalmus kaufmanni weingärtneri), a 1928. pariški koleopterolog R. Jeannel još jednu vrstu slijepog trčka Anophthalmus winklerianus. Smatra se da je došlo do kabinetske greške zamjene preparata, te da ova vrsta nije važeća, što se nažalost ne može provjeriti, jer je tipsko nalazište, Bizečka špilja, trenutno zatrpana i nedostupna (Ozimec & Bedek, 2005).
Dodatna speleološka istraživanja obavio je naš poznati speleolog Srećko Božičević 60-tih godina 20. stoljeća, kad je špilja ponovo topografski snimljena i nacrtana te njen nacrt po prvi puta objavljen u radu Podzemni krški fenomeni planine Medvednice kraj Zagreba (Božičević, 1974) (Slika 2).
Slika 2. Topografski nacrt Bizečke špilje, autor S. Božičević (prema Božičević, 1974; Ozimec & Bedek, 2005).
U Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske (Ozimec i sur., 2009; http://www.haop.hr/hr/publikacije/crvena-knjiga-spiljske-faune-hrvatske), u poglavlju 1.4 Ugroženost i razlozi ugroženosti, Bizečka špilja se navodi kao primjer fizički devastirane špilje (str. 13):
Fizička je devastacija prisutna na cijelom području Hrvatske, ali je posebno izražena u priobalnom području Adriatika odnosno obalnom krškom pojasu (kopna i otoka). Pri tome su uništeni i neki iznimni i vrlo zanimljivi speleološki objekti, primjerice Špilja u Vrtarovom kamenolomu na obroncima Kalnika,
ujedno i paleolitsko nalazište, neka tipska nalazišta špiljske faune (Bizečka špilja ili Žurenščak na obroncima Medvednice, Špilja kod Brašina-Petrače kod Dubrovnika), špilja Javornica (dužinom istraženih kanala od 330 metara drugi najveći speleološki objekt na Medvednici nakon špilje Veternice)
i brojni drugi (Sl. 4, Sl. 5). Neki od zatrpanih objekata vjerojatno se mogu dijelom reparirati, to vrijedi osobito za Bizečku špilju koja se nalazi na području Parka prirode Medvednica i čiji je ulazni dio zatrpan otpadnim materijalom pri gradnji stambenog objekta.
Koliko je poznato, nakon zatrpavanja 70-tih godina 20. stoljeća, područje špilje je prvi puta je sustavno rekognoscirano 07. veljače 2004. godine u okviru projekta: Ekološka analiza i inventarizacija faune prirodnih speleoloških objekata u Parku prirode Medvednica (voditelj projekta R. Ozimec; Istraživački tim, uz voditelja (abecedno): Jana Bedek, Helena Bilandžija, Vlado Božić, Marko Lukić). Utvrđeno je da je manja vrtača u kojoj se nalazi ulaz u špilju zatrpana otpadnom iskopanom zemljom prilikom gradnje kuće te naknadno ubačenim komunalnim otpadom (Slika 3.) uz zaključak završnog Elaborata: Potrebno je obaviti zahvat otkopavanja i zaštiti objekat!
Sl. 3. Fotografija zatrpanog ulaza u Bizečku špilju (prema Ozimec i sur., 2009)
Bizečka špilja ili Žurenščak s 85 m duljine kanala predstavlja jedan od najvećih speleoloških objekata na Medvednici, a posebno je važan zbog prisutnosti razvijenih i atraktivnih siga, špiljske faune te velike kolonije šišmiša, koja je prije zatrpavanja bila prisutna u špilji, uz bogate naslage guana.
Iako je špilja, uza sve navedeno, kroz projekt Izrade popisa tipskih špiljskih lokaliteta RH, objavljena u okviru publikacije Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske zbog opisa podvrste medvedničkog špiljskog trčka (Anophthalmus kaufmanni weingartnerii (Winkler, 1912) (Sl. 4))(Bedek i sur., 2006; https://hrcak.srce.hr/file/49186), kao i kroz prvi tom publikacije Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske (Jalžić i sur., 2010; https://www.researchgate.net/publication/341292886_Atlas_spiljskih_tipskih_lokaliteta_faune_Republike_Hrvatske_Svezak_1), Bizečka špilja nije uključena u Ekološku mrežu Natura 2000, niti je zaštićena u okviru Nacionalnog zakonodavstva. Ona je i dalje devastirana i zatrpana na području našeg glavnog grada, i što je najgore – ona je zaboravljena.
Za ovakvu iznimnu prirodoslovnu geomorfološko-biološku vrijednost grada Zagreba, predlažemo sustavnu akciju otkopavanja, sanacije i čišćenja te provedbu stručne valorizacije špilje, uz sustavnu inventarizaciju, postavljanje edukativnih tabli i provedbu mjera zaštite. Konačno, slijedi izrada Plana upravljanja, uz uključenje Bizečke špilje u promotivno-edukativne aktivnosti, kao i u ekološku mrežu Natura 2000.
Sl. 4. Medvednički špiljski trčak (Anophthalmus kaufmanni weingartnerii (Winkler, 1912) (prema Jalžić i sur., 2010)
