Biokovski štipavac (Euscorpius biokovensis)
Opisana za znanost nova vrsta s područja Parka prirode Biokovo
Tekst: Roman Ozimec
Ovih dana je u specijaliziranom časopisu za štipavce ili škorpione, Euscorpius, kojeg publicira Marshall University iz Huntington-a, West Virginia, USA, objavljen znanstveni rad u kojem je opisana nova vrsta štipavca – biokovski štipavac (Euscorpius biokovensis Tropea & Ozimec, 2020). Nastavak je to odlične suradnje s upravom Parka, kao i zajedničkog rada talijanskog (Gioele Tropea) i hrvatskog (Roman Ozimec) arahnologa, stručnjaka za paučnjake, koja traje već više godina. Prošle 2019. godine rezultirala je objavom opisa mužjaka srodne endemične vrste – Fetov štipavac (Euscorpius feti Tropea, 2013), opisane relativno nedavno, 2013. godine s otoka Korčula, bez nalaza odraslog mužjaka.
Sl. 1. Biokovski štipavac (Euscorpius biokovensis Tropea & Ozimec, 2020), odrasli mužjak-holotip iz špilje Drinova 2, foto R. Ozimec
Biokovski štipavac je srednje velika vrsta roda Euscorpius, duljine tijela 3-4 cm (Sl. 1), svijetle boje tijela, obično smeđe-crvenkaste. U odnosu na druge vrste ovog roda, upadljivo je izduljenog tijela i ekstremiteta, po čemu sliči na spomenutog Fetovog štipavca, od kojeg se razlikuje po određenim, samo stručnjacima prepoznatljivim morfološkim karakteristikama. Iako dakle ima osobito dugačak rep s otrovnom bodljom, kao i ostali predstavnici roda, ne predstavlja veću opasnost za ljude, od recimo ose.
Sl. 2. Drinova 2 – ulaz, foto R. Ozimec
Sl. 3. Drinova 2 – špiljsko stanište u kojem obitava biokovski štipavac, foto R. Ozimec
Nova vrsta je opisana iz špilje Drinova 2, iznad zaseoka Bartulovići, Gornja Brela na području Parka prirode Biokovo (Sl. 2 i 3), od prije poznate kao paleontološko nalazište špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Nađena je u čak 25 špilja i jama, uz samo jedan vanjski nalaz, a i taj pod duboko ukopanim stijenama na Biokovu. To nam ukazuje da se radi o troglofilu, vrsti koja nema značajnije prilagodbe na špiljska staništa, ali često i rado obitava u špiljama. Našem biokovskom štipavcu, koji je predator, kao i svi drugi štipavci, plijen su drugi špiljski stanovnici, kao primjerice dalmatinski špiljski konjic (Dolichopoda araneiformis) (Sl. 4), što je foto-dokumentirano u Kukor špilji u Bastu.
Sl. 4. Biokovski štipavac s dalmatinskim špiljskim konjicem, Kukor špilja, Bast, foto R. Ozimec
Za sada utvrđeni areal ovog našeg skrovitog Biokovca obuhvaća primarno Biokovo, kao centralu, ali je nađen i na Omiškoj Dinari i Mosoru pa i na Pelješcu i otoku Korčula u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, u špiljama općine Ravno, kao i kod Konjica (Slika 5). Našli smo je u špiljama uz more, pa sve do gotovo 1600 m nad morem, ali većina nalaza je na višim nadmorskim pozicijama. Možemo pretpostaviti da vrsta obitava i na masivu Rilića, jugoistočno od Biokova, pa preko delte Neretve i masiva Male i Velike Žabe, barem do Grebaca iznad Dubrovačkog primorja, a možda i sve do Orjena u Crnoj Gori. Isto tako treba još utvrditi sjevernu i zapadnu granicu areala te provjeriti situaciju i na otocima Hvar i Brač.
Sl. 5. Trenutno poznati areal biokovskog štipavca (prema Tropea & Ozimec, 2020)
Naravno da opis nove vrste na osnovu većeg broja primjeraka ne bi bio moguć bez dugogodišnjeg terenskog rada, a posebno sustavnog monitoringa speleoloških objekata Parka prirode Biokovo, i speleološkog istraživanja susjednih područja, pri čemu je sudjelovao veći broj istraživača. Zahvale idu svima, a posebno biospeleolozima-sakupljačima, koje ovdje navodimo abecednim redom: Damir Basara, Jana Bedek, Marijana Cukrov (ex Franičević), Alen Kirin, Marijana Klisović Kalauz, Darijan Ozimec, Martina Pavlek, Toni Tursić. Posebno su se istakli Ines Vuković i Ante Kukavica Fedor, s kojima smo ad hoc osmislili i proveli novi način sakupljanja štipavaca sa visokog stropa špilje – metodu štapom na krkače (Sl. 6).
Sl. 6. Metoda sakupljanja štipavaca sa stropa špilje – ščapom na krkače; foto R. Ozimec
Opisom biokovskog štipavca, fauna štipavaca Hrvatske broji sad čak 10 vrsta, što zasigurno nije konačni broj. Naime skrivena bioraznolikost rodova Euscorpius i Alpiscorpius, koja se tek počela otkrivati na našem području, zasigurno krije još za znanost neopisanih, endemičnih vrsta štipavaca, posebno na području Dinarida. Ovi čudesni živi fosili, ujedno i prvi kopneni organizmi, koji kao drevni old-tajmeri još uspješno trčkaraju oko nas, kao dokaz drevne prilagodbe na proto-atmosferu Zemlje i nepovoljnu klimu kopnenih staništa, za obranu od prejakog sunčevog zračenja i danas reflektiraju ultraljubičasto (UV) zračenje (Sl. 7).
Sl. 7. Predstavnik roda Euscorpius snimljen pod UV rasvjetom, foto R. Ozimec
Reference
- TROPEA, G. & OZIMEC, R., 2019: Description of the adult male of Euscorpius feti Tropea, 2013 (Scorpiones: Euscorpiidae), with notes on cave ecology of this species, Euscorpius, 291:1-10.
- TROPEA, G. & OZIMEC, R., 2020: Another new species of Euscorpius Thorell, 1876 from the caves of Croatia and Bosnia-Herzegovina (Scorpiones: Euscorpiidae), with notes on biogeography and cave ecology, Euscorpius, 308:1-13.
