SPELEORONILAČKA EKSPEDICIJA “CRVENO JEZERO 2017”

Tekst: Roman Ozimec, voditelj znanstvenog tima (roman.ozimec@adipa.hr)



ADIPA organizirala do sada najopsežnija prirodoslovna istraživanja Crvenog jezera kod Imotskog


Speleoronilačku Ekspediciju Crveno jezero 2017., organiziranu početkom svibnja 2017. godine kojom se ostvario povijesni prvenstveni zaron na dno Crvenog jezera, iskoristili su hrvatski znanstvenici kako bi obavili do sada najopsežnije prirodoslovno istraživanje Crvenog jezera. ADIPA, Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske je u suorganizaciji s udrugama: HIB: Hrvatski institut za biološku raznolikost, BIOTA j.d.o.o. i Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD), organizirala do sada najopsežnija prirodoslovna istraživanja Crvenog jezera kod Imotskog. Osmeročlani terenski tim je kroz pet dana obavio: u-, na- i oko Jezera brojna istraživanja, uzorkovanja, izmjere, sakupljanja organizama te izradio opsežnu fotodokumentaciju. Spuštamo se i spuštamo opremu, veslamo u čamcu, ronimo, utvrđujemo kemiju vode, analiziramo sediment s dna jezera, definiramo raznolikost staništa i mjerimo ekološke čimbenike, obavljamo bakteriološka, protistološka, algološka, mikološka, lihenološka, briološka, floristička i faunistička uzorkovanja, kojima smo obuhvatili praktički sva carstva živog svijeta. Onda pakiramo opremu pa se penjemo van, pa opet ….

Crveno jezero je kompleks staništa, u kojem su prisutni brojni ekosustavi: prvenstveno neobrasle i slabo obrasle kopnene površine; površinske kopnene vode te konačno i ekosustav podzemlje, a u manjoj mjeri i travnjaci i šikare. Ovakav složeni krški fenomen sam po sebi postavlja pred istraživače tehnički opsežne zadatke, a kad tome dodamo i iznimnu geomorfologiju Crvenog jezera, u kojem treba savladati oko 250 m vertikale tek da bi došli do površine jezera, a zatim isto toliko do njegova dna, možemo dobiti predstavu o težini i zahtjevnosti znanstvenih istraživanja Crvenog jezera i zašto danas, već duboko u 21. stoljeću, o njemu tako malo znamo.

Metodiku istraživanja, koju smo pomno i detaljno razrađivali prije spuštanja, morali smo često prilagođavati i mijenjati, prema realnim uvjetima. Modi evolutionis in situ. Tako primjerice, naša sprava za uzorkovanje sedimenta s dna jezera, popularno zvana bager, nakon beskrajnog spuštanja na gotovo 250 metara dubine i isto takvog povratka na površinu, u sebi je sadržavala – ništa. Naime, dno Jezera je prekriveno stijenama i pogoditi s površine pukotinu među njima da bi zagrabili sediment, ravno je dobitku na lutriji. Nakon brojnih bezuspješnih pokušaja, pospremili smo bager, ali od sedimenta nismo odustali. Najprije smo ga izronili s police na oko 40 m dubine, a onda nam je i Frederic pomogao i prilikom Big Red zarona, u pripremljenu posudu zagrabio sediment s dna. Cijeli niz klopki živolovki postavili smo u liniju sve do dna jezera, ali i brojne druge hvatalice i mjerilice širom jezera. Sondu za izmjere brojnih čimbenika vode spustili smo ipak samo do 80 m, jer je ona koju bi spustili na dno i izvadili živu, za nas ipak preskupa i nedostižna. Iako se podaci i uzorci u brojnim laboratorijima Instituta Ruđer Bošković, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, još sređuju od strane brojnog kabinetskog znanstvenog tima, već sada imamo zanimljive nove spoznaje.

Razveselilo nas je da je populacija čuvene imotske gaovice (Delminichthys adspersus), koja je doista davne 1843. godine opisana na osnovi primjeraka koje je nepoznati hrabri Imoćan donio iz Jezera austrijskim ihtiolozima, i danas u odličnoj kondiciji s brojnim plovama koje kruže Jezerom i mlađi koja se grije ponajviše uz sjeverni rub Jezera. Žabe na Jezeru krekeću kao i daaavno prije, a uhvatili smo i dvije vrste riba koje do sada nisu bile zabilježene u Crvenom jezeru, među kojima je posebno atraktivan vijun (Cobitis sp.). Uz rub vode u jezeru, čija se razina sezonski spušta i diže i više od 80 metara (!), na stjenkama prekrivenim sedrom i mahovinama iz roda Fontinalis, obitavaju brojni kopneni i vodeni organizmi. Ovdje se u vlažnoj mahovini skrivaju pužići iz roda Bythynia, brojni virnjaci (Tricladida), pijavice (Hirudinea), jednakonožni račići roda Asellus, te brojni sitni planktonski organizmi iz skupina fitoplanktona (Dinophyta), kolnjaka (Rotatoria), rašljoticalaca (Cladocera) i veslonožaca (Copepoda). Do ruba vode se po okomitim stjenkama spuštaju i svoj plijen love brojni pauci (Araneae) iz porodice vučjaka (Lycosidae), strige (Chilopoda) kamenjarke (Lithobius), lažištipavci (Pseudoscorpiones) iz roda Chthonius, te kornjaši (Coleoptera) iz porodice trčaka (Carabidae).

Oduševilo nas je kad smo potvrdili našu pretpostavku kako na dnu jezera, gdje vlada potpuni mrak, postoje uvjeti za život špiljskih organizama. U naše živolovke postavljene na dno Jezera uhvatili smo nekoliko primjeraka, vodenih špiljskih rakušaca, stigobionata iz roda Niphargus, za kojeg ćemo možda morati uspostaviti za znanost novu vrstu, a u Frederikovom sedimentu s dna, našli smo primjerke bezbojnog stigobiontnog maločetinaša (Oligochaeta), najvjerojatnije iz roda Trichodrilus. Interesantno je, da rakušci, u skladu s crvenim imenom jezera, iako su bez očiju i pigmenta, imaju crvenkastu nijansu.

Što nas još čeka na dnu, pokazati će daljnja istraživanja.

I konačno pitanje: Quo vadis? Već sada smo, potaknuti brojnim otkrićima, a u suradnji sa Ronilačkim društvom Crveno jezero iz Imotskog, Turističkom zajednicom Imotski te Udrugom Hyla iz Zagreba, počeli pripremati manju, znanstvenu ekspediciju za rujan ove 2017. godine, a za slijedeću 2018. planiramo i objavu atraktivne monografije Prirodoslovne vrijednosti Crvenog jezera, u kojoj ćemo javnosti, uz brojne povijesne i recentne fotografije, predstaviti sve spoznane prirodoslovne vrijednosti Crvenog jezera. Ovim putom pozivamo sve zainteresirane za znanstvenu, stručnu i tehničku suradnju ili za podršku u obliku sponzorstva, da se jave na adresu: adipa@adipa.hr te kroz ostvarenu suradnju sudjeluju u povijesnom istraživanju Crvenog jezera, jednog od najatraktivnijih i najtajanstvenijih dijelova Hrvatske, ali i cijelog područja dinarskog krša.

Popis članova istraživačkog terenskog tima (abecednim redom)

RB PREZIME Ime Funkcija
1 CUKROV Nuša Geolog; kemija voda
2 JALŽIĆ Branko Bančo biospeleolog; voditelj biospeleoloških istraživanja
3 JELIĆ Dušan Dule ihtiolog; ronilac
4 OZIMEC Roman biospeleolog; koordinator znanstvene sekcije
5 PAPKOVIĆ Dora student biologije; floristička istraživanja
6 POLIĆ Gordan speleolog; speleoronilac, fotograf
7 RADE Predrag Peđa speleolog; ihtiolog
8 ŠPADINA Barbara student biologije; floristička istraživanja

ADIPA, © 2017